Bosna i Hercegovina: Život iznad politike - Tolerancija prije svega
Vandalizam, uništavanje vjerskih objekata i grafiti s porukama mržnje, najčešće su metode kojima se služe počinioci kaznenih djela zasnovanih na predrasudama u malim i ruralnim mjestima u općini Bratunac u istočnoj Bosni, gdje živi oko 20 hiljada Srba i Bošnjaka. Skrnavljenje muslimanskih nadgrobnih spomenika na mezarju Veljaci u Bratuncu ili uvredljivi antisrpski grafiti nedavno ispisani bojom u spreju na zidu srpske pravoslavne crkve u Konjević Polju, samo su neki od primjera.
Ifeta Merjemić, povratnica iz Konjević Polja, kaže da ovo nije prvi put da se incident zasnovan na mržnji desio u njenoj zajednici, te sumnja da je počinilac neko izvana, vjerovatno neko iz dijaspore ko je nakratko došao tokom ljeta. „Oni posiju sjeme mržnje i onda odu, ostavljajući nas da se nosimo sa posljedicama“, kaže Ifeta. Međutim, zbog reakcije koja je uslijedila, odnosno, uklanjanja grafita i javne osude tog čina, napredak postignut do sada u ovoj zajednici nije ugrožen.
Poduzetništvo i saradnja čine razliku
Ifeta nije ni sanjala da će pokrenuti i uspješno voditi farmu za uzgoj peradi, kada se 2000. godine vratila u Konjević Polje. Za nju je bilo važnije da prehrani svoju porodicu nego da renovira porodičnu kuću razorenu tokom rata. Zajedno s ostalim uspješnim poljoprivrednicama, osnovala je Udruženje žena „Jadar“, organizaciju koja promoviše toleranciju među ženama svih nacionalnosti u ovoj regiji i pomaže im da postanu poduzetnice.
Tokom perioda od dvije godine, „Jadar“ je, dva puta sedmično, održavao radionice za Bošnjakinje iz Konjević Polja i Srpkinje iz susjednog sela Kravica. „Kada su prvi put došle, bile su veoma nervozne“, prisjeća se Ifeta. „Ali, bile smo uporne i nakon dugih razgovora i napornog rada uspjele smo ukloniti sve barijere. Danas se međusobno posjećujemo, slavimo Božić i Bajram zajedno, čak i naša djeca idu zajedno u srednju školu“, dodaje Ifeta.
Zajedno za toleranciju
Ifetino udruženje je član koalicije protiv mržnje pod nazivom „Zajedno za toleranciju“, koja je dio Inicijative Supergrađani/Supergrađanke u akciji, pokrenute 2013. godine od strane Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini. Još jedan član koalicije koji osuđuje grafite s porukama mržnje je Forum žena iz Bratunca.
Forum žena je prva nevladina organizacija koja je osnovana u Bratuncu, 1999. godine. Pomogla je u uspostavljanju drugih organizacija u regiji, u koje spada i „Jadar“. Iako sve ove organizacije imaju različit fokus rada, zajedno imaju veoma snažan utjecaj na lokalnu zajednicu. Saradnja nevladinog sektora i lokalnih vlasti predstavlja pravi način djelovanja, ističe Stanojka Tešić, predsjednica Foruma.
Ona kaže da lokalna zajednica ne može sama raditi na prevenciji incidenata motivisanih predrasudama. „U ovom smislu mi služimo kao partneri svakoj instituciji, od lokalnog do državnog nivoa, u cilju potpune realizacije svih prava koja nam pripadaju, u koja spada i pravo na kretanje i odavanje počasti žrtvama rata“, dodaje Stanojka.
„Do prije pet godina, doživljavali smo provokacije, posebno u vrijeme obilježavanja godišnjice genocida u julu“ kaže Stanojka. Ono što ove neformalne grupe i pojedinci koji izazivaju probleme ne shvataju jeste da se život za narod Bratunca nastavlja i nakon 11. jula, kao i nakon 12. jula, kada se odaje počast srpskim žrtvama rata. „Već 13. jula vraćamo se svakodnevnom životu. To je nešto što zamjeramo svakome ko ne živi ovdje, već jednostavno ušeta i provocira. To nije pošteno zbog napornog rada i truda koji svi mi ovdje ulažemo“, ističe Stanojka.
Na Sigurnosnom forumu, uspostavljenom 2004. godine, predstavnici lokalne policije, načelnici i opštinski zvaničnici redovno razgovaraju sa vjerskim vođama, povratnicima i predstavnicima nevladinih organizacija o ključnim sigurnosnim pitanjima koja se tiču Bratunca. Ovi sastanci su odlično mjesto za razmjenu relevantnih informacija o incidentima i kaznenim djelima motivisanim predrasudama i mržnjom. „Sigurnost je na prvom mjestu. Niko se ne bi vratio kad bi stalno nailazio na prepreke i poteškoće u javnom sektoru, prodavnicama, školama ili domovima zdravlja“, kaže Stanojka, procjenjujući da u Bosni i Hercegovini, prema njenom mišljenju, Bratunac ima najveći broj povratnika.
Budućnost je važna
Stanojka kaže da narod u Bratuncu naporno radi kako bi se Bratunac vratio u prijeratno stanje. Stvaranje atmosfere tolerancije i suživota zahtijeva suočavanje s prošlošću i rad na svjetlijoj budućnosti. „Za neke druge generacije ovakva atmosfera je važna jer će potaknuti veći broj ljudi da se vrate. Iako smo mala opština, ne napuštaju je ni stari ni mladi ljudi“, zaključuje Stanojka.
Jedan od tih mladih ljudi koji je odlučio da ostane u svom rodnom gradu u susjednoj Srebrenici je Bekir Halilović, student druge godine prava, član Udruženja građana „Za Srebrenicu“ i koordinator koalicije pod nazivom „Bunt protiv mržnje“. Želja da promijeni nešto u gradu u kojem je sve stalo, odvela ga je u sektor civilnog društva.
„Ovu negativnu sliku Srebrenice mijenjamo u Međunarodnom kampu mira na jezeru Perućac, koji slavi petogodišnjicu rada ove godine“, kaže Bekir. Dodaje kako Srebrenica ima bogato kulturno i istorijsko nasljeđe na koje može biti ponosna, i kada mladi ljudi iz čitave regije dođu u ovaj kamp, steknu potpuno drugu sliku. „Slika koju steknu je realna. Nije idealna, ali je realna. Živimo u društvu i u gradu koji ima tragičnu prošlost, ali ulažemo velike napore u borbu za budućnost koja ne mora biti tako tragična“, kaže Bekir.
Kao u slučaju Bratunca i Konjević Polja, problemi izbijaju negdje u vrijeme komemoracije povodom godišnjice genocida. Kao sredstvo jačanja zajedništva u Srebrenici, predstavnici lokalne vlasti izradili su 2014. godine akcioni plan borbe protiv kaznenih djela počinjenih iz mržnje. „Mi smo jedna od samo nekoliko opština koje su inicirale usvajanje ovakvog plana, koji pokazuje da lokalna vlast želi raditi na ovim pitanjima“, ističe Bekir.
Pored toga, njegova organizacija održava radionice za lokalne srednjoškolce gdje ih potiču na razmišljanje o toleranciji i suživotu. „Ove nove generacije rođene nakon rata ne znaju šta je rat. Nadamo se da priče onih kojih poznaju strahote rata neće utjecati na njih“, kaže Bekir. Prisjeća se provokacija drugova iz razreda prije deset godina. Danas, mnogi od njih zajedno navijaju za Bosnu i Hercegovinu tokom nogometnih utakmica.
Rješenje je jednostavno
„Moramo provoditi vrijeme zajedno i bolje se upoznati. To je rješenje. Kada dobro upoznate ljude, pokušate se sprijateljiti i zajedno raditi. Ako ništa, ne stojite im na putu“, kaže Bekir.
Neizbježna je činjenica da provokativne slike, kao što su grafiti s porukama mržnje na zidu crkve u Konjević Polju i uništeni nadgrobni spomenici na mezarju Veljaci u Bratuncu, čine udarne vijesti. Međutim mnogi od ovih incidenata nemaju veze sa stvarnošću, uprkos sjeni koju bacaju na sve one uspjehe koje postižu predstavnici lokalnih vlasti i organizacija civilnog društva na prevazilaženju međusobnih različitosti i stvaranju sredine u kojoj se ljudi svih nacionalnosti osjećaju dobrodošlim i zaštićenim.